Čovjekoliki majmuni Sadržaj
Terminologija |
Biologija |
Historija humanoidne taksonomije |
Podjela i evolucija |
Reference |
Navigacija
PrimatiMajmuni
Gibonimajmuna Starog svijetaantropoidaprimataAfriciJugoistočnoj AzijibrahijacijelatinskidrvećuorangutanigorilečimpanzeljudivrstaHomo sapienseng.sinonimmajmunvoćaorahasjemenaživotinjaljudska ugrožene vrsteprašumskihŠablon:BarlabelŠablon:Barlabelengleski jeziktaksoneklada2005vrstaevolucijskaadaptacijasijamangbonoboAfrikeEvroazijebroju kvržica (vrhova)kutnjacimalopaticevrstalobanjesinusefosilabiohemijskiJane GoodallDian FosseyBirute GaldikasGibonimonogamniorangutanigorilešimpanzehrananaučneWolfgang KöhleruvidaImitacijavrstaživotinjskogjezikaAfrikemenstrualni ciklusvelikih majmunaanatomijeDNKbiosistematskogljuditaksonomske2006gorileorangutanigibboni1758Carolus Linnaeus17751799Bernard Germain Étienne de la VilleLuteranskiJohann Georg Gmelin1747Johann Friedrich Blumenbach1779BimanaGeorges CuvierredaCharles DarwinPorijeklo čovjeka i selekcija u odnosu na seks (Darwin) BischoffAebyGenetskavrste
Hylobates Hoolock Symphalangus Nomascus Pongo Pan Gorilla Homo I. Geoffroy, 1852.
Tipična vrsta
Troglodytes gorilla Savage, 1847
Familije †Proconsulidae
†Afropithecidae Giboni – Hylobatidae
Hominidae
Čovjekoliki majmuni (Hominoidea) su grana majmuna Starog svijeta, bezrepih simija (Simii) ili antropoida, tj. uskonosnih majmuna (Catarrhini), iz reda primata. Autohtoni su u Africi i Jugoistočnoj Aziji. Odlikuje ih široki stepen slobode pokreta u ramenskom zglobu, što ukazuje na uticaj brahijacije. Obuhvataju dvije glavne grane:
gibone, male majmune i
hominide ili velike majmune.
U male čovjekolike majmune (latinski:Hylobatidae) se ubrajaju četiri roda i šesnaest vrsta gibona, a među njima su lar gibaona i sijamanga, koji su autohtoni u Jugoistočnoj Aziji. Pretežno žive na drveću, a na tlu su dvonožni. Oni imaju lakša tijela i manje društvene grupe od velikih majmuna.[1][2][3]
Hominidae su: orangutani, gorile, čimpanze i ljudi. Danas postoje po dvije vrste rodova orangutan: (Pongo) gorila, šimpanze (Pan) i jedna postojeća vrsta u rodu Homo (Homo sapiens). Predstavnici ove superfamilije su označeni kao hominoidi, što ne treba brkati sa familijom hominidi, niti podfamilijom hominini. Neki od svih hominoida se označavaju i kao bezrepi majmuni (eng. apes), pri čemu treba napomenuti da se engleski naziv odnosi samo na ovu grupu, dok se monkey odnosi na sve repate majmune. Zbog toga, engleski naziv "apes" može imati višesmisleno značenje. Može biti sinonim za naziv "majmun" ili za bilo kojeg bezrepog čovjekolikog primata. Tako je berberski (divlji) makak, neka vrsta majmuna, popularno nazvan "berberski majmun" da se označi nedostatak repa. Biolozi su koristili naziv "majmun" u značenju člana nadporodice Hominoidea, a osim ljudi odnedavno označava i sve članove nadporodica Hominoidea, tako da "majmun" (ape) postaje druga riječ za "hominoid".[4].
Osim gorila i ljudi, hominoidi su agilni penjači na drveća. Njihova hrana se najbolje može opisati kao frugivororna i folivorna, jer se sastoji uglavnom od voća, oraha, sjemena, uključujući i sjeme trava, a u nekim slučajevima i drugih životinja.[5], bilo da love ili beru plodove sa drveċa (uzgajanje biljki je isključivo ljudska sposobnost), kao i sve drugo što je dostupno i lahko svarljivo. Većina ne-ljudskih hominoida su rijetke ili ugrožene vrste. Glavna opasnost za većinu ugroženih vrsta je gubitak tropskih prašumskih staništa, iako su još uvijek neke vrste i dalje ugrožene kao lovne životinje.
Sadržaj
1Terminologija
2Biologija
2.1Ponašanje i spoznaje
2.2Razlikovanje od repatih majmuna
3Historija humanoidne taksonomije
3.1Promjene taksonomskog statusa
4Podjela i evolucija
5Reference
Terminologija |
Dijagram ispod pokazuje općeprihvaćene evolucijske odnose Hominoidea, sa grupom pod tradicionalnim nazivom "majmuni" (obilježeno zagradama).
Šablon:Barlabel "Čovjekoliki majmuni" su uobičajeno podijeljeni na "male majmune" i "velike majmune".[6]Šablon:Barlabel Ukratko, postoje tri zajedničke upotrebe naziva "majmun" (eng. ape): nebiolozi koji govore engleski jezik ne razlikuju "monkey" i ""ape", ili "ape" mogu koristiti za bilo kojeg bezrepog majmuna ili ne-ljudskiog homanoida, dok biolozi koji govore engleski obično koriste naziv "ape" za sve ne-ljudske hominoide, kao što je gore prikazano.
U posljednjih nekoliko godina, biolozi se prilikom podjele ovih vrsta uglavnom radije koriste samo monofiletske grupe. Današnji taksonomi pažljivim proučavanjem nastoje izbjeći polifiletske i parafiletske grupe i taksone, prekvalifikacijom njihovih članova u odgovarajuće monofiletske taksone i uvažavajući samo grupe koje objedinjuju sve potomke "zajedničkog pretka". U nadporodici Hominoidea jedna takva grupa se naziva "klada". Neki stručnjaci naziv "čovjekolikih majmuna" pripisuju svim članovima nadporodice Hominoidea. Naprimjer (2005.), Benton je napisao:
"U majmune, hominoidea, danas spadaju giboni, orangutani ... gorile, šimpanze i ljudi ...".
Grupa biologa tradicionalista, grupu pod nazivom "čovjekoliki majmuni" tada imenuju u "ne-ljudske majmune".[7][8]
Biologija |
Ramenski zglobovi hominoida, poput orangutana, prilagođeni su brahiaciji ili kretanju na njihajućem granju drveća.
"Mali majmuni" iz porodice gibona (Hylobatidae) imaju 16 srednjih vrsta. Njihova glavna prepoznatljiva fizička osobina su duge ruke, koje koriste prilikom kretanja po drveću. Kao evolucijska adaptacija na ovakav način života, njihovi ručni gležnjevi su sa kuglastim zglobovima. Najveći od gibona, sijamang, težak je do 14 kg, a najmanji "veliki majmun" - bonobo (Pan panyscus) teži oko 34 do 60 kg. "Veliki majmuni" su ranije označavani kao porodica Pongidae. Kao što je gore navedeno, ova definicija čini Pongidae parafiletskim. Trenutni dokazi ukazuju na to da ljudi dijele zajedničkog izumrlog pretka sa linijom šimpanzi, od koje smo se razdvojili u novije vrijeme nego od linije gorila. Nadporodica Hominoidea pripada grupi širokonosnih majmuna (Catarrhini), kojima pripadaju i majmuni iz Starog svijeta Afrike i Evroazije. U okviru ove grupe, obje porodice (Hylobatidae i Hominidae) mogu se razlikovati od ostalih majmuna Starog svijeta po broju broju kvržica (vrhova) na svojim kutnjacima: hominoidi imaju "Y-5" molarni obrazac, a ostali majmuni starog svijeta samo četiri, uz bilofodontni obrazac. Hominoidi imaju mobilnija ramena i ručne zglobove, zahvaljujući leđnom položaju lopatice, širokom grudnom košu koji su ravniji u smjeru prsno–leđno, a i kraći su. Kičma je manje pokretna u odnosu na majmune Starog svijeta, sa smanjenim brojem repnih pršljenova, što je dovelo do potpunog gubitka repa kod živih vrsta. Ovo su sve anatomska prilagođavanja na vertikalno, viseće i ljuljajuće kretanje (brahijacija), kao i bolju ravnotežu prilikom dvonožnog kretanja. Međutim, postoje i primati u drugim porodicama kojima nedostaju repovi i najmanje jedan (langur sa svinjskim repom), koji je poznat po tome što značajne udaljenosti prehoda dvonožno. Na prednjoj strani lobanje imaju sinuse, te mješavinu frontalne kosti i post-orbitalnog suženja. Iako su humanoidni fosilni tragovi daleko od potpunih, a dokazi često fragmentarni, ima ih dovoljno za dobar pregled evolucijske historije ljudi. Nekada se mislilo da su se ljudi i drugi živi hominoidi evolucijski razišli prije 15-20 miliona godina. Neke vrste su se javile u tom periodu, kao što su one iz podporodice Ramapithecinae, koji su smatrani homininima i mogućim precima ili bliskim srodnicima ljudi. Kasniji nalazi fosila ukazuje da je Ramapithecus srodniji orangutanu, a novi biohemijski dokazi ukazuju da je posljednji zajednički predak ljudi i drugih hominina postojao prije između 5 i 10 miliona godina, a vjerojatno pri donjoj granici tog opsega.
Ponašanje i spoznaje |
Niz slika koje pokazuju kako gorila koristi malo stablo kao sredstvo za održavanje ravnoteže dok je brao vodene biljke.
Iako je i ranije bilo takvih studija, naučno istraživanje ponašanja i spoznaje kod ne-ljudskih članova nadporodice Hominoidea se dosta proširilo u drugoj polovini 20. stoljeća. Glavne studije ponašanja na terenu na tri poznatija "velika majmuna", su obavile: Jane Goodall, Dian Fossey i Birute Galdikas. Ove studije su pokazale da u njihovom prirodnom okruženju, ne-ljudski hominoidi ispoljavaju veoma različite društvene strukture. Giboni su monogamni, veoma teritorijalni, orangutani su usamljeni, a gorile žive u malim grupama sa samo jednim odraslim muškim vođom, šimpanze su u većim zajednicama, a bonobo ima promiskuitetno seksualno ponašanje. Njihova hrana se razlikuju: gorile su foliovorne (listojedne), dok su svi ostali, prije svega, frugivori, iako obični šimpanza ponekad ide i u lov na meso. Ponašanje u potragama za zelenim površinama je promjenljivo.
Za sve ne-ljudske hominoide se uopšteno smatra da su vrlo inteligentni, a naučne studije su uglavnom potvrdile da izvanredno dobro obavljaju širok spektar spoznajnih testova, iako je u tom pogledu relativno malo podataka o gibonima. Rane studije (Wolfgang Köhler) su pokazale izuzetnu sposobnost rješavanja problema kod šimpanzi, koju Köhler pripisuje njihovoj sposobnosti uvida. U više navrata je pokazana sposobnost upotrebe oruđa (alata). Nedavno je dokumentirana i proizvodnja alata, kako u divljini tako i u laboratorijskim testovima. Međutim, za razliku od ljudi, ostali hominoidi nisu savladali operacije proizvodnje oruđa za proizvodnju oruđa. Imitacija je mnogo lakše dokazana kod "velikih majmuna" nego kod drugih vrsta primata. Gotovo sve studije životinjskog jezika su obavljene sa "velikim majmunima", a iako postoji stalni spor o tome da li oni pokazuju stvarne sposobnosti za jezičko komuniciranje, nema sumnje da ostvaruju značajne podvige učenja. U različitim dijelovima Afrike, šimpanze su razvili alate koji se koriste za nabavku hrane, pokazujući svojevrtan oblik životinjske "kulture".[9]
Razlikovanje od repatih majmuna |
Čovjekoliki antropoidi nemaju rep, za razliku od većine repatih majmuna, koji imaju veće šanse da obitavaju u krošnjama drveća i koriste svoje repove za ravnotežu. Znatno veći od repatih (s izuzetkom gibona) koji su manji od nekih repatih majmuna. Bezrepi majmuni se smatraju inteligentnijim od repatih majmuna, za koje se smatra da imaju primitivniji mozak. Za razliku od ženki velikih majmuna koje imaju menstrualni ciklus, ženke velikih majmuna, uključujući i ljude, prolaze kroz menstruacijski ciklus.
Historija humanoidne taksonomije |
Historija humanoidne taksonomije je prilično zbunjujuća i složena. Imena podgrupa su tokom vremena mijenjala svoje značenje prema novim dokazima iz fosilnih otkrića, uporedne anatomije i analize DNK sekvenci, koji su promijenili razumijevanje odnosa između hominoida. Došlo je do postepene degradacije biosistematskog posebnog položaja ljudi koji je postavljen na jednu od mnogih grana. Ova historija pokazuje rastući utjecaj taksonomske kladistike (nauke razvrstavanja živih bića prema strogim kriterijima utvrđivanjem porijekla). Od 2006. godine, uvažava se osam postojećih rodova hominoida. Četiri su u porodici Hominidae: Homo – ljudi, Pan – šimpanze i bonoboi, Gorilla – gorile, i Pongo – orangutani, a četiri roda u porodici Hylobatidae ili gibboni: Hylobates, Hoolock, Nomascus i Symphalangus. Još 1758., Carolus Linnaeus, oslanjajući se na proračune iz druge ili treće ruke, postavio je drugu vrstu roda Homo, zajedno sa Homo sapiens : Homo troglodytes ("pećinske čovjek"). Nije jasno na koje se životinje to ime odnosi, kao ni to da li je Linnaeus imao izvorni primjerak, pa stoga nema ni preciznog opisa. Linnaeus je imenovao orangutana kao Simia satyrus ("satirski majmun"). U red Primata stavio je tri roda: Homo, Simia i Lemur. Naziv troglodytes je korišten za šimpanzu ([[Johann Friedrich Blumenbach 1775)., ali je premješten u rod Simia. Orangutan je prebačen u rod Orangutan (Pongo), 1799. (Bernard Germain Étienne de la Ville, Comte de Lacépède).
Linnaeusovo uključivanje ljudi u primate, skupa s majmunima, bilo je zabrinjavajuće za ljude koji su negirali blizak odnos između ljudi i ostatka životinjskog carstva. Luteranski nadbiskup ga je optužio za "bezbožnosti." U pismu na adresu: Johann Georg Gmelin, od 25. februara 1747. Linnaeus je napisao:
Nije mi ugodno da moram staviti ljude među primate, ali čovjek je dobro upoznat sa samim sobom. Ne igrajmo se preko riječi. Biće isto koje god ime da se primjenjuje. Ali ja očajnički tražim od vas i cijelog svijeta generalnu razliku između čovjeka i primjeraka simija iz prirodne historije. Sigurno znam da je nema. Ako bi samo neko mogao mi reċi jednu! Da sam nazvao čovjeka simijom ili obrnuto, okupio bih sve teologe protiv mene. Možda bi to trebalo, u skladu sa Zakonom o prirodnoj historiji.
[10]
U skladu s tim, Johann Friedrich Blumenbach je u prvom izdanju svog Priručnika historije prirode (engleski:Manual of Natural History) 1779., predložio da primati budu podijeljeni u Quadrumana (četiri ruke, odnosno majmuni i repati majmuna) i Bimana (dvoručni, odnosno ljudi). Ovu razliku su preuzeli i drugi prirodnjaci, posebno Georges Cuvier. Neki su podigli razliku do nivoa reda. Međutim, na osnovu mnogih afiniteta između ljudi i drugih primata - a posebno "velikih majmuna" – bilo je jasno da razlika nema pravi naučni smisao. Charles Darwin je u svojoj knjizi Porijeklo čovjeka i selekcija u odnosu na seks (Darwin) napisao: title = Letter, Carl Linnaeus to Johann Georg Gmelin. Uppsala, Sweden, 25 February 1747
^Charles Darwin (1871). The Descent of Man. ISBN 0-7607-7814-0.
Pages using ISBN magic linksMbegu za lughaKamusiIsimu nenoKiarabukitabulughaKiswahilialfabetimaanaufafanuzimanenomuhtasarisarufividahizoalfabeti Kamusi Kutoka Wikipedia, kamusi elezo huru Jump to navigation Jump to search Kamusi za Kiswahili Kamusi ya Kiswahili-Kiswahili (kamusi wahidiya) Kamusi ya Kiswahili - Kiingereza (kamusi thania) Kamusi (kutoka neno la Kiarabu قاموس qamus ) ni kitabu ambacho kinaorodhesha maneno ya lugha yaliyokusanywa kutoka kwa watumiaji wa lugha fulani, kwa mfano lugha ya Kiswahili. Maneno hupangwa kwa mtindo wa alfabeti, hutoa maana, asili na ufafanuzi wa utumizi wa maneno na jinsi yanavyotumika au yanavyotamkwa. [1] Yaliyomo 1 Aina za kamusi 2 Muundo wa kamusi 2.1 1. Utangulizi wa kamusi 2.2 2. Matini ya kamusi 2.3 3. Sherehe ya kamusi 3 Faida za kamusi 4 Dhima ya picha katika kamusi 5 Marejeo 6 Tazama pia 7 Viungo vya nje Aina za kamusi | Kuna aina mbalimbali za kamusi ambazo ni: Kamusi wahidiya yaani ya l
Does a multiclassed wizard start with a spellbook? Minimizing medical costs with HSA Boss has banned cycling to work because he thinks it's unsafe Is there a typical layout to blocking installed for backing in new construction framing? In the Seventh Seal why does Death let the chess game happen? Why has Novell never written its own boot loader? Should I warn my boss I might take sick leave Why is the saxophone not common in classical repertoire? Is it possible to spoof an IP address to an exact number? Motorcyle Chain needs to be cleaned every time you lube it? Bypass with wrong cvv of debit card and getting OTP Do we have a much compact and generalized version of erase–remove idiom? how can i make this execution plan more efficient? Why did moving the mouse cursor cause Windows 95 to run more quickly? What's the big deal about the Nazgûl losing their horses? Has chattel slavery ever been used as a criminal punishment in the USA since the passage
송씨은진 송씨충청남도 소재 성씨논산시 충청남도논산시은진면한국의 성씨고려송명의회덕 황씨류준고흥 류씨송유조선송준길문묘송시열좌의정문묘종묘송준길송규렴송상기송시열송인수송환기송치규송근수충청남도논산시은진면백제757년충청남도은진군논산군논산시은진면송유 은진 송씨 위키백과, 우리 모두의 백과사전. (회덕 송씨에서 넘어옴) 둘러보기로 가기 검색하러 가기 은진 송씨 (恩津 宋氏) 관향 충청남도 논산시 은진면 시조 송대원(宋大源) 주요 중시조 송명의(宋明誼) 주요 집성촌 대전광역시 충청남도 논산시 전라남도 진도군 전라남도 여수시 경상남도 거제군 경상남도 남해군 경상남도 합천군 주요 인물 송인수, 송기수, 송이창, 송갑조, 송준길, 송시열, 송규렴, 송상기, 송환기, 송치규, 송근수, 송병선, 송병준, 송지헌, 송종헌, 송순기, 송화식, 송진백, 송건호, 송원영, 송두호, 송백헌, 송자, 송진훈, 송민순, 송영무, 송영선, 송언석, 송중기 인구 (2015년) 226,050명 은진 송씨 (恩津 宋氏)는 충청남도 논산시 은진면을 본관으로 하는 한국의 성씨이다. 목차 1 역사 2 본관 3 분파 4 인물 5 조선 왕실과의 인척 관계 6 집성촌 7 항렬자 8 인구 9 같이 보기 10 각주 역사 은진 송씨(恩津 宋氏)의 시조 송대원 (宋大源)이 고려 때 판원사(判院事)를 지내고 나라에 공을 세워 은진군(恩津君)에 봉해졌다고 한다. 송대원의 증손자인 송명의(宋明誼)가 1362년(공민왕 11) 문과에 급제하고 사헌부 집단(司憲府執端)에 이르렀으나 고려가 망하자 불사이군(不事二君)의 충절로 낙향하여 처가인 회덕 황씨촌에 자리잡았다. 송명의(宋明誼)의 아들 송극기(宋克己)가 류준(柳濬)의 딸 고흥 류씨(高興柳氏)와 결혼하여 아들 송유(宋愉, 1388년 ~ 1446년)를 두었다. 송유는 12세에 부사정(副司正)이 되었는데, 13세에 관직을 버리고 고향 회덕으로 돌아와 학문에 정진하였다. 은진 송씨는 조선시대 문과 급